Prema
Sport Klubu, Beogradski partizan nudi Džananu Musi dvostruko više novca nego Real Madrid, ali pitanje je li sportska javnost u Srbiji i navijači u Srbiji spremni za igrača poput njega?
Nažalost, ne radi se o tome jesu li Beograđani spremni vidjeti košarkaške podvige, uživati u potezima jednog od najboljih igrača s ovih prostora danas. Da se radi samo o košarci, ne bi bilo dileme. Ljubitelji košarke jedva su čekali takvog igrača.
S obzirom na to da je društvo ovdje još uvijek nekoliko desetljeća iza nas, ovo je međuetnički problem. Može li igrač iz Bosne i Hercegovine, reprezentativac koji na svakom koraku ponosno ističe odakle dolazi, igrati za Pariz takvih razmjera? Ili Crvena zvezda?
Posljednja dva gostovanja Džanana Muse u partizanu popraćena su ružnim povicima s tribina: “Džanane Turčin, odjebi odje*i!”
Takvi su se povici čuli iako Musa i o navijačima obaju beogradskih rivala na svakom koraku govori jako lijepo. Neposredno prije posljednje utakmice između Real Madrida i Beograda, rekao je da prati Beograd, da ima puno poverenja u trenera Željka Obradovića i da su navijači Beograda među najboljima u Euroligi, piše Sport Klub .
Zašto je toliki problem da igrač iz BiH ili Hrvatske dođe u Parizan ili Crvenu zvezdu?
Vrlo često igrači iz bivše Jugoslavije vole “flertovati” sa svojim Beogradskim suparnicima. Hvale atmosferu, kažu da prate rezultate tih momčadi, na neki način zbog nedostatka velikih momčadi iz svojih zemalja, uvijek smatraju Beogradske donekle svojima. Mnogi su hvalili Beograd. Prije Muse, crno-bijeli su uvijek spominjali Marija Hezonju, Džedija Osmana, posebno Jusufa Nurkića…
A ako se dogodi transfer jednog od igrača s imenom takve veličine kao što su spomenuti, što se događa kada se taj igrač, a prije ili kasnije će doći, postavi pitanje recimo Srebrenice? Ili Domovinski rat? To su pitanja koja su daleko od riješenih u širem društvenom aspektu na području bivše Jugoslavije. Političke i društvene elite nimalo ne doprinose rješavanju ovih problema i okupljanju ljudi, pa kako onda možemo očekivati da je normalno da Bošnjak ili Hrvat igra za srpski klub?
Bit će onih kojima bi Musa u crno-bijelom dresu smetao. Slične bi bile u Srbiji i u Bosni i Hercegovini. Alen Omić je imao problema dok je igrao za Crvenu zvezdu, a zapravo se pokazao kao dobar potez kada je doveden 2018.
Ali zašto? Ako se elite svađaju oko tri nacije koje su im uistinu bliže i sličnije nego bilo kome drugome na ovom svijetu, zašto bi se ljudi svađali? Zašto bi košarka zbog toga trebala patiti?
U partizanu se pričalo o Hezonji. To nije bilo ni blizu ostvarenju, a svima je jasno što je bila ozbiljna prepreka. U ime košarke, sporta, pa i u ime razuma, neka netko poput Muse napokon zaigra za Beogradsku publiku!
Da će jednog dana to biti sasvim normalno i da putovnica, vjeroispovijest, nacionalnost, stavovi o nekim pitanjima neće biti odlučujući za angažman igrača.
Musa ne bi bio prvi bosanski košarkaš u crno-bijelom dresu. Prije njega, tamo su bili Adin Vrabac i Amar Gegić i njihovo sviranje u Beogradu nije bio problem za navijače ni u Srbiji ni u Bosni i Hercegovini. Zato se može očekivati da Musin potpis neće odmah biti negativno dočekan, iako se radi o puno većem, težem imenu koje bi moglo podići mnogo prašine.
U Ciboni su, na primjer, igrali Srbi. Marko Jagodić Kuridža prvi je srbijanski košarkaš koji je nakon rata igrao za “vukove”, a nedavno je tamo bio i Aleksandar Aranitović. U Megi je igralo nekoliko Hrvata poput Ivice Zubca, Karla Matkovića i sada Andrije Jelavića.
administrator
