Pokušajte se zamisliti u njihovoj koži: Ko će biti brži - tender ili karcinom

Spread the love

Nabavka linearnog akceleratora u UKC-u Tuzla je priča koja nema kraj, stotine onkoloških pacijenata mjesecima čekaju rješenje, a vremena je sve manje.

Aparat za zračenje od februara nije u funkciji u UKC-u Tuzla, a za novi je Vlada TK-a već izdvojila osam miliona KM. No, komplikovane tenderske procedure usporavaju njegovu nabavku, zbog čega je više od stotinu pacijenata iz TK-a na listi čekanja za radioterapiju u kliničkim centrima u Zenici, Sarajevu i Mostaru. Ovo je priča koja nema kraj, a u međuvremenu stotine onkoloških pacijenata mjesecima čekaju rješenje, dok je vremena sve manje.

GLUHI TELEFONI

Upravo o tome govori naša sagovornica Fatima Imamović iz Gračanice, koja je čekajući zračenje samo izgubila vrijeme. A njena priča počinje sa napipavanjem kvržice na dojci – dijagnoza maligni tumor. Određena kemoterapija prije operacije, slijedi operacija, a zatim mora na zračenje.

– Doktorica mi je rekla da poslije operacije idem na zračenje, a poslije zračenja nakon tri mjeseca da sa nalazima dođem na kontrolu. Međutim, u međuvremenu se aparat u UKC-u pokvario. Pozovu mene iz bolnice i kažu da li bih išla u Zenicu na zračenje. Rekoh, zašto da ne. Odem po rješenje i završim papirologiju koja ide uz to, jer je riječ o drugom kantonu i kažu mi pozvat će oni (Bolnica Zenica) tebe. Čekala sam mjesec, pa dva, oni ne zovu, a bliži se datum kontrole. Pomislim da mi nisu zagubili papire, nazovem ih i pitam je li normalno da čekam više od dva mjeseca na zračenje, kažu da jeste i spuste mi slušalicu. Ustvari, samo kratko kažu: “Bit ćeš pozvana”, priča nam Imamović.

Dodaje da je opet čekala da je pozovu, nadajući se skorom zračenju.

– Prošlo je šest-sedam mjeseci i odem kod doktorice da je pitam šta dalje, jer nisam išla na kontrolu koja je trebala da bude poslije zračenja kojeg još nema. Kaže ona meni da sam ja davno trebala doći kod nje, jer to više nema smisla, misleći na zračenje. Moralo se ići na zračenje u roku tri mjeseca nakon operacije da bi bilo djelotvorno. Srećom, kod mene je tumor bio tri puta negativan i nije reagovao na hormonsku terapiju, tako da nemam nikakve druge terapije. U suštini, ta kemoterapija je bila baš djelotvorna, doktorica je, da kažem, “ubola” terapiju koja mi je smanjila tumor. Zračenje nakon ta tri mjeseca više ništa ne znači, nemam više terapija, jedino su mi rekli da se hranim zdravo i koristim suplemente za jačanje imuniteta na koje trošim dosta novca, jer sve se plaća, objašnjava ona i ističe da je sreća što je kemoterapija bila djelotvorna i ne daj Bože da je zavisila od zračenja na koje nikad nije pozvana.

No, nastavlja priču. Iako je aparat bio pokvaren, pacijenti nervozni jer ih šetaju i šalju od Sarajeva, preko Zenice do Mostara, ipak je u svemu tome lošem bilo i nečega lijepog.

– Pošto mi svi, čini mi se, stalno kudimo tu dnevnu bolnicu UKC-a, ipak nije sve tako loše. Moram od srca pohvaliti medicinsko osoblje. Stvarno su predivni, svaka im čast i kapa do poda. Nas je masa žena, muškaraca nervoznih, a one su tako strpljive i za sve imaju lijepu riječ, ističe Imamović.

Za razliku od nje, naša druga sagovornica, čije je ime poznato redakciji, zračenje je počela u Tuzli, a sad mora ići u Sarajevo i početi zračenje ispočetka, što je, kako kaže, apsurd.

– Osim ponovljenog zračenja, tu su i drugi problemi. Vi možete ostati u bolnici, ali je to za mene bilo dosta despresivno i utječe mi na psihu, a putovanje za jedan dan nisam mogla da izdržim, tako da u suštini plaćate sve – prevoz, smještaj, hranu, a onaj ko nema para, nije mu lako. Em ste bolesni, em nemate dovoljno finansija i niko vas ne pita kako vi to izdržavate i to samo zato što niko ne nabavlja aparat za zračenje u dnevnoj bolnici, ističe ona.

Potvrđuje to i Imamović, dodajući da osim pomoći porodice i Udruženja imaju samo jednokratnu pomoć od Općine, ali naravno samo određene kategorije.

A prema svemu sudeći, aparata još izvjesno vrijeme neće biti. Naime, u Tuzli je održan sastanak ministrice zdravstva TK-a Dušanke Bećirović sa predstavnicima UKC-a Tuzla i v. d. zamjenikom direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH Suadom Bijedićem.

Sastanak je organiziran na inicijativu zamjenika direktora Bijedića, a bio je prilika da se sagledaju mogućnosti pružanja usluge radioterapije onkološkim pacijentima iz TK-a u drugim kliničkim centrima FBiH dok se ne nabavi linearni akcelarator za UKC Tuzla. Novac za finansiranje ovih usluga već je obezbijeđen sa federalnog nivoa. Bila je to prilika za razmjenu informacija o broju pacijenata koji bi u narednom periodu trebali biti zbrinuti u Kantonalnoj bolnici Zenica ili kliničkim centrima u Sarajevu i Mostaru, s fokusom na pacijente koji zahtijevaju hospitalizaciju. Također je rečeno da je od ove sedmice povećan broj pacijenata koji će biti zbrinuti u zeničkoj bolnici.

USPJEŠNA KAMPANJA

U moru svih ovih problema iskrsnula je i jedna lijepa vijest. Naime, Fondacija tuzlanske zajednice je, na inicijativu Tuzlaka Mirze Mustafagića, na svojoj platformi za doniranje www.doniraj.ba pokrenula kampanju pod nazivom “I ti možeš biti ta osoba”. Cilj kampanje je opremanje i uređenje prostorija Dnevne bolnice na Klinici za onkologiju i radioterapiju Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla u iznosu od 70.000 KM. Za manje od 24 sata uz pomoć građana prikupljeno je više od pola iznosa, a novac je doniralo više od 1.200 donatora. Samo fitnes-instruktorica Ilijana Bodlović iz Ljubuškog je donirala 10.000 KM.